DruštvO za zaštitu i proučavanje ptica Srbije

VIŠE OD 380 VRSTA PTICA KRASI SRBIJU! Ali neljudi ne cene tu lepotu: najveći problemi su trovanje, krivolov vatrenim oružjem i hvatanje ptica UZNEMIRUJUĆE FOTO

Foto: Društvo Za Zaštitu I Proučavanje Ptica Srbije
Srbija se nalazi na jednoj od najznačajnijih tačaka biološke raznovrsnosti na svetu, na njenoj teritoriji zabeleženo je više od 380 vrsta ptica.

Prema podacima Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije (DZPPS) sakupljanim tokom terenskih aktivnosti od 2017. do 2025. godine zabeleženo je više od 2.200 slučajeva ilegalnih aktivnosti nad pticama u Srbiji među kojima se najviše izdvajaju problemi trovanja, krivolova vatrenim oružjem i hvatanje ptica.

Srbija se nalazi na jednoj od najznačajnijih tačaka biološke raznovrsnosti na svetu, na njenoj teritoriji zabeleženo je više od 380 vrsta ptica, što potvrđuje izuzetan značaj našeg podneblja za prirodu. Ipak, celokupni živi svet ovde je decenijama pod pritiskom, kako legalnih i dozvoljenih, tako i ilegalnih aktivnosti.

„Dugogodišnjim radom i zalaganjem članova i zaposlenih Društva za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, prikupljene su hiljade podataka o nezakonitim radnjama nad pticama. Nažalost, gde god su naše ekipe bile prisutne, zabeležene su i zakonom zabranjene aktivnosti, ne samo nad pticama, već i nad drugim životinjama, a neretko i potpuno uništavanje staništa“, pojašnjava Milan Ružić, izvršni direktor DZPPS-a.

„Posle gotovo šest godina od poslednjeg objavljenog izveštaja, sprovedeno je novo istraživanje i predstavljeni su aktuelni problemi i žarišne tačke u Srbiji za period 2017–2025. Čini se da godine prolaze, ali problemi ostaju isti i ne jenjavaju. Iako je primetna veća podrška javnosti i značajno unapređen rad policije, prestupnici su postali oprezniji i sofisticiraniji, pa je njihovo otkrivanje na terenu sve veći izazov“, dodaje Slobodan Marković, ornitolog DZPPS-a.

U periodu od 2017. do 2025. godine zabeleženo je više od 2.200 slučajeva ilegalnih aktivnosti nad pticama u Srbiji. Tri problema se izdvajaju kao najkritičnija: trovanje, krivolov vatrenim oružjem i hvatanje ptica.

Trovanje ptica predstavlja jedan od najvećih problema, naročito u Vojvodini, gde se izdvajaju tri kritične tačke: okolina Apatina, Bačke Topole i Novog Sada. Na ovim lokalitetima svake godine dolazi do trovanja ptica, ali i drugih divljih životinja. Najugroženije su ptice grabljivice poput belorepana, mišara, eje močvarice i krstaša.

Krivolov vatrenim oružjem prisutan je širom Srbije i u ovoj zabranjenoj aktivnosti strada najveći broj jedinki divljih vrsta. U poslednjih devet godina izdvojile su se dve najkritičnije tačke. Labudovo okno sa širom okolinom kao jedno od najznačajnijih zimovališta vodenih ptica na Dunavu, umesto da bude zaštićeno, pretvoreno je u poligon za pucanje na patke, guske, ronce, gnjurce i labudove, uz korišćenje električnih vabilica i drugih zabranjenih sredstava. Sa druge strane, u Rasinskom okrugu poslednjih godina nije bilo perioda kada nije zabeležen neki vid krivolova ptica, a najkritičnije je u periodu lova na prepelice kada su električne vabilice postavljene gotovo svuda.

Hvatanje ptica pevačica karakteristično je za jug Srbije, posebno u Nišavskom i Jablaničkom okrugu. Na ovim područjima dolazi do masovnog izlova različitih vrsta pevačica poput češljugara, čižaka i zimovki koje se hvataju mrežama, lepkom i posebnim napravama – kapanima. Značajan deo ovih ptica uigranim švercerskim kanalima odmah nakon izlova bude prodat u Srbiji i inostranstvu, a mnogi počinioci žive od ovog kriminala.

Važno je naglasiti da prikupljeni podaci predstavljaju tek vrh ledenog brega i da u najboljem slučaju oslikavaju do deset odsto stvarnog stanja na terenu. Nažalost, iako su ovi problemi prisutni decenijama, zbog nemara pojedinaca i manjih grupa prestupnika svi gubimo prirodna bogatstva. Istovremeno, Republika Srbija još uvek nema strategiju za sistemsku borbu protiv uništavanja ptica. Bez jasne strategije i sistematskog pristupa većeg broj institucija, problemi ostaju nerešeni i prirodna bogatstva Srbije ubrzano nestaju, što u velikoj meri ugrožava zdravlje i stabilnost ekosistema i time dobrobit ljudi.

Kurir.rs